Njegova svetost
Papa Benedikt XVI (16.)
Palazzo Apostolico Vaticano

V-00120 Cittŕ del Vaticano
Rim - Italija

19. srpnja 2005.

 

Vrlo poštovani papa Benedikt,

 

dopustite mi da se vratim na svoje opširno pismo od 2.5.2005

 

Ne znam zašto do sada nisam dobio nikakav odgovor. Da je državno tajništvo tako loše organizirano zapravo ne mogu si predstaviti. Bez obzira na to ono je našlo vremena zahvaliti za plišanog medvjeda »Papa Benedikt XVI.« – »nasmiješeno« i »iskreno«, kako je bilo naglašeno. Papa kao plišani medvjed, »skupocjeni bijeli nakovrčani pliš od angorske vune, klasična ispuna od drvene vune i skupa odjeća« – upravo to prolazi bolje nego kritička pitanja jednog kršćanina koji se poziva na prakršćanstvo i moli za objašnjenje crkvenih protuslovlja Isusovom učenju.

 

Sada baš moram malo odgonetati je li moje pismo bacio u koš neki previše motivirani prelat ili je ono s višeg mjesta bilo shvaćeno kao zločin protiv cara. Iz čiste predostrožnosti prilažem pismo još jednom. Istovremeno ću ga poslati nekim kardinalima u Njemačkoj i Italiji kod kojih će moja pitanja možda naići na veću pozornost. U svakom slučaju dopisivanje ću nastaviti do daljnjega – i to preko Interneta, jer se radi o pitanjima od javnog interesa, zato jer se Vaša crkva poziva na Krista, a mnogi ljudi smatraju da ona to ne čini s pravom. U prvih 100 dana Vašeg službovanja dali ste jasno do znanja da očigledno ne namjeravate smanjiti, barem korak po korak, odmak Vaše crkve od Isusa iz Nazareta.

 

Grozničavost kojom Vašeg prethodnika hoćete proglasiti svetim, dokazuje upravo suprotno. Kao povijesno izobraženi teolog Vi znate bolje od mene da kult svetaca i relikvija nema ni najmanje veze s Isusom. Proizišao je iz starih kultova misterija, iz primitivnog vjerovanja u duhove što se odnosi na tjelesnost, koje je kasnije preuzela crkva. Katolički kult relikvija u kojem se štuju kosti umrlih, i čak se koriste za »čudotvorna iscjeljivanja«, dokazuje se kao nastavak poganske magije. Biblijski nalazi dokazuju da svetost pripada samo jednome, naime »Gospodu nad vojskama« (Izaija). Kult ličnosti svetaca rimo-katoličke crkve je svetogrđe, prije svega kad pomislimo tko je sve bio proglašen svetim ili se u svakom slučaju štuje kao sveca – primjerice cara Konstantina koji je svoju vlastitu obitelj iskorijenio, ili jednoga Bernharda iz Clairvauxa, koji je pozivao na ubijanje i umlaćivanje, i mnoge druge koji su okrutnošću u službi svoje crkve došli na »čast oltara«.

 

Dok požurujete proces proglašenja svetim, istovremeno intenzivirate takozvano istjerivanje vraga. Prema vijesti Katoličke obavijesne agencije crkvena visoka škola Regina Apostolorum u Rimu održava napredne tečajeve egzorcizma. »Opčinjenost vragom« je u napredovanju, smatra visoka škola obrazlažući svoju neobičnu školsku ponudu. Dok bi se čovjek kod nekih anomalija kulta svetaca još mogao smješkati, kod egzorcizma postaje krvavo ozbiljno: Vi sigurno znate da su pritom sve donedavno ljudi umirali ili u svakom slučaju iz toga izlazili s najtežim tjelesnim i duševnim posljedicama. Nešto podsjeća na afričku voodoo-čaroliju gdje slično barataju s astralnim snagama kao rimokatolički egzorcisti. neka mi bude dopušteno pitanje, u kojem se svijetu zapravo živi u Vatikanu? Samo zato jer su se ljudi navikli na srednjovjekovno prenemaganje crkve ili su jednostavno ravnodušni prema njoj, ne čuje se javni prosvjed kada jedan papa 21. stoljeća naređuje da se prakticiraju magijski rituali opasni po život. Zar ne bi moglo biti da se magija povećava u onoj mjeri u kojoj se duhovnost smanjuje? Jedan dubinski psiholog bi vjerojatno utvrdio: Što više netko potiskuje svoju vlastitu sjenu, to više susreće vraga.

 

Od mnogih stajališta koje ste iznijeli u Vaših prvih 100 dana, jedno je posebno privuklo pažnju: Pored »pseudo brakova osoba istog spola« također bi i »izvanbračne životne zajednice« i »probni brakovi« doveli do »banaliziranja tijela«. Otprilike u isto vrijeme njemački kardinal Lehman je na televiziji pozvao da se daruju organi – u potpunoj suglasnosti s vladajućim crkvenim shvaćanjem. Gdje se dešava veće banaliziranje ljudske tjelesnosti: Kada se umirući koriste kao ljudska skladišta rezervnih dijelova i otimaju im se srca koja još kucaju i bubrezi koji još funkcioniraju, kako bi se time za nekoliko godina produžio život isto tako nasmrt bolesnoga, i njegovo tijelo pomiješalo s tijelom drugog čovjeka? Ili kada dva čovjeka žive zajedno bez crkvenog blagoslova?

 

Neću biti nepristojan, ali nažalost ne mogu Vas poštedjeti pitanja ne biste li trebali pažljivije postupati s osudama banaliziranja ljudskog tijela sve dok se broj pederasta u vašoj crkvi još uvijek povećava i banaliziranje tjelesnosti dovodi do orgija u svećeničkim seminarima kao u sv. Plöten-u.

 

Kada biste mi odgovorili, vjerojatno biste mi uzvratili da crkva razumljivo to osuđuje. Riječima ona to sigurno čini. Ipak na Vas, vrlo poštovani papa Benedikt, pada strašna sumnja da počinitelje sistematski skrivate od državnog kaznenog gonjenja. U travnju ove godine, u engleskom je tisku pod naslovom »Pope ‘obstructed’ Sex abuse inquiry« objavljen izvještaj prema kojem ste kao predsjedavajući Kongregacije za nauk vjere u jednome povjerljivom pismu zatražili od svakog biskupa da istrage protiv dječjih oskvrnitelja drže pod ključem, i to do isteka 10 godina nakon punoljetnosti žrtve zloporabe. Prema njemačkome kaznenom pravu tu se jednostavno radi o poticanju na sprječavanje kazne prema §258 KZ. Kada ne biste bili papa i istovremeno šef države, kod budućih posjeta Njemačkoj morali biste očekivati istražni postupak državnog odvjetništva. Vjerojatno prelati Vašega državnog tajništva i ovu konstataciju smatraju nečuvenom i pogledom traže najbliži koš za papir. Ali pravno stanje je upravo tako. Ili se u izvješćima Observera odnosno Guardiana radi o lažnim vijestima? Zašto ih onda Vatikan nije demantirao?

 

Što se tiče šefa države: Što kažete zapravo na poziv 80 katalanskih svećenika da trebate odstupiti »kao šef države«? Pismo je bilo objavljeno u novinama La Vanguardia de Barcelona 29.06.2005. Pošiljaoci, koje podržava više svećeničkih foruma iz južne i sjeverne Katalonije, istovremeno Vas pozivaju da rehabilitirate sve teologe koje ste ušutkali kao predsjedavajući Kongregacije za nauk vjere. Pisci pisma svoje zahtjeve potkrjepljuju željom da se crkva približi Isusovom Evanđelju. Zbog toga oni osuđuju također »spektakl oko smrti Ivana Pavla II. i Vašeg izbora za papu«, to nije bilo »niti kršćanski niti konstruktivno«. »Također prisustvo šefova država i vlada – neki od njih pokretači ratova, diktatura i gladi – nema nikakve veze s Isusom iz Nazareta, kao niti brimborij crkvenih autoriteta sa svojim luksuzom i svojom raskoši.« Na kraju pisci pisma mole Vas da se više ne dopuštate zvati »Sveti otac, Pontifex maximus i Vaša svetosti.«

 

Svećenici koji ovo govore nisu crkveni posjetitelji, već osjećaju obvezu prema Nazarećaninu. Što bi doista rekao Isus o ovome pismu? I kako tu stvar vidi uskrsli Krist? Zbog toga je od posebnog interesa što ćete na to odgovoriti Vi, koji sebe smatrate kristovim zastupnikom. Zapravo morali biste se složiti s tim Kristovim prijateljima. Ne budete li to učinili ili molbe svoje subraće budete smatrali neposlušnošću, postupit ćete kao Božji protivnik, premda ste neposredno nakon svog izbora navijestili da hoćete djelovati kao »skroman sluga u vinogradu Gospodina«. Ako se jedan čovjek dopušta u jednom dahu zvati Pontifex maximus i Sveti otac, vjerojatno mu je teško ne izgubiti pogled za realnost. I ako k tome još hoće govoriti u Kristovo ime, tada svoju dušu izlaže upravo shizofrenoj probi izdržljivosti.

 

Simptomi takvog raskola svijesti mogli su se često primijetiti u prvih 100 dana Vašeg pontifikata.

 

Naročito prilikom Vašeg poziva nakon terorističkih akata u Londonu. Pozvali ste islamiste na mir »u ime Boga«. Onome kom ovdje ne stane dah može se pretpostaviti potpuno povijesno neznanje. je li Vama stvarno nepoznato da je jedan Vaš prethodnik, papa Urban II. istim riječima »u ime Boga« pozivao u prvi križarski rat protiv islamskog svijeta i svakom križaru koji svoj život žrtvuje »u bitci protiv pogana« obećao da će mu na licu mjesta biti oprošteni svi grijesi.

 

Pozivi pape prije 900 godina dijelom se doslovce poklapaju s pozivima na džihad današnjih islamskih fundamentalista. To što su kršćani tada i u sljedećim stoljećima učinili islamskom svijetu, do danas nije palo u zaborav. Vođe Al-Quaide izričito se pozivaju na okrutnost kršćana koji su u Jeruzalemu ubijali i pljačkali kako bi napokon »štovali grob otkupitelja«. Jezivi zločini Vaše crkve već su tada zatrovali svjetsku povijest. Vaš prethodnik, Ivan Pavao II. nije se za to ozbiljno ispričao, već je krivnju prebacio na neke zabludjele kršćane. Sotonska energija koja je bila oslobođena od crkve protiv muslimanskog svijeta, danas uzvraća udarac po čitavom Zapadu. Zbog toga grozna zlodjela u New Yorku, Madridu i Londonu nipošto nisu opravdana. Ali ako predstavnik baš one organizacije koja stoljećima nosi najveću suodgovornost za krvave zaplete svjetske povijesti, autoritativno poziva na mir u pravcu istoka, tada to, za onaj dio islama koji na poniženje od strane Zapada reagira samoubilačkim atentatima, djeluje kao dolijevanje ulja na vatru.

 

Zar ne bi bilo politički pametnije i etički odavno nužno da novi papa iskoristi priliku ispričati se za mnoge rane koje je takozvani kršćanski Zapad nanio islamskom svijetu; pozvati da se efikasnom pomoći ublaži njegova materijalna nevolja i da se u tu svrhu stavi na raspolaganje dio bogatstva njegove crkve (osobito što je mnogo od toga bilo stečeno pljačkaškim pohodima po cijelom svijetu); uporno pozivati američkog predsjednika i britanskog premijera da ozbiljno ispitaju, kazne i odmah obustave mučenja i religioznu diskriminaciju muslimanskih zarobljenika …? Tek se onda papinski apeli za mir na bliskom i dalekom Istoku više ne bi osjećali kao provokacija nepopravljivog križara. Kada papa, kao što ste Vi učinili, koristi javne nastupe – i možda se potajice zanosi iluzijom da je još uvijek »vladar svijeta« – tada se to tiče svakog suvremenika, jer smo svi mi ugroženi gnjevom i mržnjom terorista, koji se moguće još dodatno osjećaju provocirani nepromišljenim pozivima iz rima, iako stari zločini i poniženja nipošto ne opravdavaju nove okrutnosti.

 

Mnogo toga što se od Vas čuje i vidi može pogađati samo katolike i ticati se samo članova crkve. Ali sve dok papa te crkve stalno govori u ime »kršćanstva«, pogođen je svatko tko je blizak Isusu, Kristu, i doživljava koliko malo veze s Njim imaju crkvene izjave i ponašanje. To je razlog zašto Vam se javno obraćam. Činit ću to i ubuduće – makar moja pisma ne došla do Vas ili se čak ignoriraju s vašim znanjem.

 

Vi sami morate odlučiti hoćete li u Vašem svijetu papinske svetosti i nepogrešivosti izbjegavati kritička pitanja i komunikaciju s vanjskim svijetom ograničiti na bezopasne dijaloge diplomatske naravi. Kada njemački ministar financija dobije Vaš blagoslov za poštansku marku, tada Vam sigurno ne kaže da malo po malo više neće moći plaćati milijarde teške subvencije Vaše crkve iz državne vreće. Ali normalni porezni platiša kao ja upozorio bi Vas na to da neće dugo biti moguće da njemački porezni platiša s 14 milijardi godišnje subvencionira crkvenu birokraciju kojoj vjernici hrpimice bježe. A ako Vam u kolovozu u Kölnu mladi kliču, tada ne riskirate da Vas jedan katolički izviđač pita zašto crkva tako bezgranično štiti život u nerođenom stanju, a nakon rođenja ga toliko velikodušno daje uništavati – npr. u »pravednim ratovima« ili zabranom kontracepcijskih sredstava koja sa sobom donosi glad, nevolju, sidu i smrt.

 

Zbog toga Vas jedan normalan suvremenik kao ja, koji se osjeća obvezan Isusu Iz nazareta, mora konfrontirati s ovakvim pitanjima.

 

Do sljedećeg puta pozdravljam Vas u Kristu.

 

Christian Sailer

Natrag na pregled...

 

 Homepage | Mi o sebi | Proroštvo | Susreti | Akcija | Linkovi | Radio emisije | Download | Ostali jezici | Kontakt | Katalog knjiga | Besplatne informacije

 

• Homepage
• Mi o sebi
• Proroštvo
• Susreti
• Akcija
• Linkovi
• Download
• Ostali jezici
• Kontakt
• Katalog knjiga
• Besplatne informacije